Utakmica je počela u 16:30, a stadion je već u 14 sati bio krcat! Zagreb je proključao, bio je to gotovo cjelodnevni nogometno-zabavni spektakl u kojemu su purgeri zdušno pjevali: „Zastave plave viju se u zraku, Dinamu u čast, u slavu prvaku!“
Ovoga ponedjeljka, 2. svibnja, prošlo je “okruglih” 40 godina od pobjede protiv Budućnosti iz tadašnjeg Titograda, danas Podgorice, utakmice kojom je zaključena dojmljiva sezona plavih, zaokruženo Dinamovo proljeće garnirano nadahnutim nogometom kojim je 1982. godine osvojio naslov prvaka.
Bio je to dan kad je popularni Cico dojmljivim letom zakucao loptu glavom u mrežu. Naš dragi i nikad zaboravljeni Zlatko Cico Kranjčar, jedan od simbola Dinama, zagrebačkog, hrvatskog duha, igrač poteza, vica, romantike, a uza sve to i razarač suparničkih obrana i mreža, svojim je golom zaključio veličanstvenu plavu sezonu i maestralno proljeće.
Dvoboj je, zapravo, bio revijalnoga, slavljeničkog karaktera jer Dinamo je naslov osigurao i znatno prije tog, zadnjeg kola. Plavi se uragan zahuktao u veljači, jurišao cijelo proljeće i lansirao maksimirsku momčad do pokala.
Trofej je tog proljeća 1982. bio “u džepu” već nakon pobjede protiv Željezničara u Maksimiru, 2:0, što je značilo da je Dinamo tri kola prije kraja pobjegao prvom pratitelju Crvenoj zvezdi na gotovo nedostižnih šest bodova prednosti. Pobjeda je tada nosila dva, a ne tri boda. Iako je za matematičku potvrdu nedostajao još jedan bod, navijači su toga dana u Maksimiru slavili naslov, optrčali počasni krug… Puka je teorija još nudila mogućnost preokreta, ali samo u slučaju da Dinamo sve tri utakmice izgubi, Zvezda sve tri pobijedi i da pritom Beograđani nadoknade i gol-razliku: plavi su u tome trenutku imali +38, a crveno-bijeli +29.
No, sljedećeg je tjedna i ta teorija pala u vodu i Zagrepčani su dva kola prije kraja i matematički osigurali naslov.
U ovom zadnjem slavljeničkom kolu Dinamo je pobijedio Budućnost s 1:0 nakon što je Kranjčar u 32. minuti, nakon ubačaja Džemala Mustedanagića s desne strane, u letu glavom lansirao loptu u mrežu. Milivoj Bračun još je u petoj minuti uzdrmao vratnicu, no ubrzo potom se i ozlijedio i nije mogao nastaviti igru. Štoviše, ozlijedio se i Mustedanagić 12 minuta prije kraja, niti on nije mogao nastaviti igru, ali to je značilo da će Dinamo do kraja igrati s desetoricom jer je trener Miroslav Ćiro Blažević prethodno iskoristio obje zamjene.
Utakmicu ćemo pamtiti i po premijernom nastupu popularnoga australskog Hrvata i reprezentativca Australije, Eddieja Krnčevića. Doduše, pamtit ćemo i po zahtjevnoj zagrebačkoj publici koja je i u doba slavlja na trenutke – zviždala. Na meti je bio Marko Mlinarić, zasigurno najbolji igrač tadašnjega Dinama. Kibicima se nisu dopali Mlinarićevi česti driblinzi.
Toga slavljeničkog dana vrata maksimirskoga stadiona otvorena su u 12:30 sati, zabavni je program počeo već u 13 i trajao do početka utakmice u 16:30. Stadion je u 14 sati bio pun. U programu je bila predigra pionirskih momčadi, a zabavni su spektakl, uz puštanje u zrak 500 golubova, upotpunili i Akademski zbor Ivan Goran Kovačić kao i glazbeni sastav Prva ljubav s kasnijom popularnom pjevačicom Novih fosila, Sanjom Doležal, koja je otpjevala klupski himnu.
Na tribinama je, pak, posebno bio zapažen transparent navijača iz Dubrovnika: „Dinamo, Mladost, Monting i Cibona… četiri naša šampiona.“ Bio je to hommage zagrebačkim sportašima: upravo su te, 1982. godine, uz Dinamo, naslov prvaka dohvatili košarkaši Cibone, košarkašice Montinga i odbojkaši Mladosti.
Zagreb, 2. svibnja 1982.
Savezna liga, 34. kolo
Dinamo – Budućnost 1:0
Stadion Maksimir
Dinamo: Vlak, Bračun (15. Kurtela), Bručić, Hadžić, Zajec (c), Mustedanagić, D. Bošnjak, Cerin, Kranjčar, Mlinarić, Deverić (58. Krnčević)
Trener: Miroslav Ćiro Blažević
Budućnost: Đukanović, Vlahović, Vorotović, Bakrač, N. Jovanović, J. Miročević, Radović (77. B. Drobnjak), Ljumović, Ž. Vukčević, D. Brnović (68. Batrović) Vujović (c)
Trener: Đorđe Gerum
Sudac: Stojan Ilijevski (Skopje), Gledatelja: 64.000
Strijelac: 1:0 Kranjčar (32.)