A, onda je uslijedila promocija prvaka u Maksimiru. U zadnjem kolu, 2. svibnja, u Zagreb je došla titogradska Budućnost. Zagreb je proključao, bio je to gotovo cjelodnevni nogometno-zabavni spektakl u kojemu su purgeri zdušno pjevali: „Zastave plave viju se u zraku, Dinamu u čast, u slavu prvaku!“
Dinamo je pobijedio Budućnost s 1-0 nakon što je Kranjčar u 32. minuti u letu glavom lansirao loptu u mrežu nakon Mustedanagićeva ubačaja.
Bračun je još u petoj minuti uzdrmao vratnicu, no ubrzo potom se i ozlijedio i nije mogao nastaviti igru. Štoviše, ozlijedio se i Mustedanagić 12 minuta prije kraja, niti on nije mogao nastaviti igru, ali to je značilo da će Dinamo do kraja igrati s desetoricom jer je trener Blažević prethodno iskoristio obje zamjene.
Utakmicu ćemo pamtiti i po premijernom nastupu popularnoga australskog Hrvata i reprezentativca Australije, Eddieja Krnčevića. Doduše, pamtit ćemo i po zahtjevnoj zagrebačkoj publici koja je i u doba slavlja na trenutke – zviždala. Na meti je bio, ni manje ni više nego – Mlinarić.
Kibicima se nisu dopali njegovi česti driblinzi. Kako god, toga slavljeničkog dana vrata maksimirskoga stadiona otvorena su u 12:30 sati, zabavni je program počeo već u 13 i trajao do početka utakmice u 16:30. Stadion je u 14 sati bio pun. U programu je bila predigra pionirskih momčadi, a zabavni su spektakl, uz puštanje u zrak 500 golubova, upotpunili i Akademski zbor Ivan Goran Kovačić kao i glazbeni sastav Prva ljubav s kasnijom popularnom pjevačicom Novih fosila, Sanjom Doležal, koja je otpjevala klupsku himnu.
Konačan začin cijeloj sezoni bio je podatak da je Snješko Cerin s 19 pogodaka bio je prvi strijelac prvenstva.
