Prošla su dva velika derbija, plavi su uhvatili zalet prema naslovu prvaka, čvrsto zgrabili vrh ljestvice… I baš je u tom trenutku bilo bitno potvrditi gard prvaka, potvrditi pobjednički mentalitet i ne utopiti se u euforiji nakon dviju uzastopnih pobjeda protiv Crvene zvezde u Zagrebu s 3:0 i Hajduka na Poljudu s 2:1. Eventualni gubitak bodova u nadolazećim utakmicama protiv suparnika izvan tadašnje velike četvorke vratio bi plave na tobogan…
Zato je iznimno važno bilo svu svoju silinu i finesu kakvu su prikazali u derbijima ponoviti i u sljedećem dvoboju. U Zagrebu je na današnji dan, 7. ožujka 1982. godine, gostovala tada jaka, organizirana i čvrsta, agresivna momčad Slobode iz Tuzle. Dinamo ju je ispratio s uvjerljivih 4:0.
Bilo je to tjedan dana nakon pobjede u Splitu. U međuvremenu je FSJ odlučio da utakmicu iz 4. kola, Velež – Hajduk 1:2, registrira pobjedom Veleža s 3:0 bez borbe zbog slučaja Petrov, Hajdukova igrača koji nije imao pravo nastupa. To je značilo da su Splićani ostali na jednakom broju bodova, ali sad bez utakmice manje već s jednakim brojem odigranih dvoboja.
Dinamo je uvjerljivom i nadahnutom igrom, dakle, svladao Tuzlake s 4:0 što je značilo da je nakon tog kola skupio 29 bodova, tri više drugoplasiranog sarajevskog Željezničara i Crvene zvezde te pet više od Partizana i petoplasiranog Hajduka…
Bio je to ujedno i povratnički nastup Džemala Mustedanagića, koji je propustio prve tri proljetne utakmice zbog ozljede rebra na turniru u Mostaru. No, u momčadi nije bilo Milivoja Bračuna koji je kažnjen s tri utakmice zabrane nastupa zbog isključenja na Poljudu, a izostao je i Dragan Bošnjak zbog žutih kartona.
Stoga je na Bračunovo mjesto desnog beka preselio Petar Bručić, a na desno krilo uskočio Željko Hohnjec. Ambijent je otežalo i hladno vrijeme sa susnježicom. Teren je bio težak, djelomično prekriven snijegom, a golovi omotani naizmjeničnim crvenim vrpcama zbog bolje vidljivosti.
Mrežu je u 17. minuti načeo nadahnuti graditelj igre plavih, Marko Mlinarić. Prethodno je Snješko Cerin prihvatio loptu na desnoj strani, ubacio svijeću na drugu vratnicu, braniči izbili u skoku, ali samo do Mlinarića koji je vješto primirio loptu, premjestio je s jedne na drugu nogu i sa 16 metara silovito pogodio u kut.
Drugi gol potpisao je Stjepan Deverić u 38. minuti također potezom virtuoza. Uzeo je loptu okružen trojicom, uspješno im se othrvao i izborio za poziciju pa lucidno lobom pogodio s ruba kaznenog prostora.. Kad je Nedžad Verlašević u 57. minuti u svom 16-ercu srušio Hohnjeca, a Zlatko Cico Kranjčar pogodio s bijele točke za 3:0 sve je praktički bilo gotovo. Priču je četvrtim pogotkom začinio Cerin koji je desetak minuta prije kraja prihvatio loptu na rubu kaznenog prostora, pobjegao pratnji i smjestio je u kut.
Zagreb, 7. ožujka 1982.
Savezna liga, 21. kolo
Dinamo – Sloboda 4:0
Stadion Maksimir
Dinamo: Vlak, Bručić, Z. Cvetković, Hadžić, Zajec (c), Mustedanagić, Hohnjec, Cerin (83. Panić), Kranjčar, Mlinarić (83. Ćalasan), Deverić
Trener: Miroslav Ćiro Blažević
Sloboda: Omerović, Memišević, Džanić, Smajlagić, Verlašević, Mujezinović (c), Sarajlić, C. Milošević, Tomić, Mehinović (46. Gogić), Zahirović (87. Mu. Kovačević)
Trener: Faruk Pašić
Sudac: Eduard Šoštarič (Maribor), Gledatelja: 15.000
Strijelci: 1:0 Mlinarić (17.), 2:0 Deverić (38.), 3:0 Kranjčar (57. – 11 m), 4:0 Cerin (79.)