Bio je to dan kad su maksimirski navijači već slavili naslov prvaka, dan kad su Dinamovi nogometaši jednom rukom već primili pehar… U razmaku od samo jedne minute Dinamo je u drugom poluvremenu dvjema furioznim akcijama zabio dva gola, „otpuhao“ suparnika, zgrabio pobjedu i – slavio naslov prvaka! Na današnji dan, 18. travnja 1982. godine, Dinamo je pobijedio sarajevski Željezničar s 2:0 i time praktički osigurao naslov. Na punom je Maksimiru 50.000 gledatelja euforično skandiralo novom prvaku, barem tisuću njih spustilo se do terena, optrčali počasni krug, prošetali se do centra igrališta…
Iako je put prema naslovu otvoren još u prethodnom kolu četiri dana ranije, pobjedom protiv Vardara u Skopju s 3:0, ovaj je dvoboj protiv Željezničara bio znak da je pokal i – osvojen. Istina, puka teorija još je otvarala mogućnost nekakvom preokretu, ali u onom se trenutku takav scenarij ne bi usudili složiti ni sami redatelji u „najluđem“ SF-u.
Dinamo je mogao prokockati naslov samo tako da je do kraja izgubio sve tri utakmice i da je drugoplasirana Crvena zvezda upisala sve pobjede, ali uz nerealno visoku gol-razliku. U to je vrijeme, dakako, vrijedio sustav u kojem je pobjeda donosila dva, a ne tri boda. Dinamo je nakon te utakmice imao šest bodova više tri kola prije kraja. U slučaju jednakog broja bodova odlučivala je gol-razlika, Dinamo je imao +38 (66:28), a Crvena zvezda +29 (64:35).
Štoviše, Dinamo je u sljedeće dvije doista i izgubio, ali naslov nije došao u pitanje… U sljedećem se kolu plavima „nasmiješila“ i matematika. Doduše, Radnički je u Nišu uvjerljivo pobijedio i nadigrao Dinamo s 3:0. Istoga je dana, nedugo nakon završetka ogleda Radničkog i Dinama, počeo dvoboj Osijeka i Crvene zvezde u Gradskom vrtu. Kad su maksimirski igrači u autobusu saznali da je Osijek pobijedio crveno-bijele golovima Luke Dilbera i kasnijega Dinamova igrača Jasmina Džeke, slavlje je moglo početi! Dinamo je prvak!
Snješko Cerin postao je prvi strijelac prvenstva s 19 pogodaka. A, taj je 19. gol zabio upravo Željezničaru. U tom ga je trenutku na ljestvici najboljih strijelaca pratio baš suparnik iz „Želje“, Edin Bahtić, koji se tada zaustavio na 16.
Dinamo je s dva brzopotezna pogotka Cerina i Zlatka Cice Kranjčara zaključio priču pobijedivši s 2:0. Oba su pogotka bila nogometna „poslastica“. U 70. je minuti Velimir Zajec proigrao Dragu Dumbovića koji je proslijedio Petru Bručića u kazneni prostor na lijevoj strani, on kroz gužvu u petercu zavrnuo na „drugu vratnicu“ gdje ju dočekao Cerin i poslao u mrežu.
Minutu kasnije Kranjčar je oteo loptu tada mladom i darovitom Mirsadu Baljiću, kasnijem reprezentativcu, sjurio se u kazneni prostor pa iskosa s desne strane desnom nogom topovski lansirao loptu u bliže rašlje.
– Sad i ja konačno vjerujem da smo prvaci, ali zahtijevam od igrača krajnju mobilizaciju do posljednje minute posljednjeg susreta s Budućnosti u Zagrebu. Igrat ćemo do kraja tako kao što smo igrali od početka. Nema opuštanja – govorio je trener Blažević nakon utakmice.
Momčad „Želje“ s klupe je vodio proslavljeni Ivica Osim. Sarajlije su igrale fer, otvoreno, napadački… Uostalom, zagrebačka ih je publika potom i nagradila pljeskom. Kad je Osim nakon utakmice došao do klupskoga autobusa maksimirski su ga navijači pozdravljali, pljeskali mu i skandirali.
– Zadovoljan sam što smo i 60 minuta izdržali protiv ovakvog Dinama. Bio je to divan ambijent. To nosi momčad. Ćiro je mnogo učinio, od nekad bojažljivih igrača stvorio je hrabru, oštru momčad koja ulijeva poštovanje ne samo kod kuće nego i u gostima. Čestitam mu. Htio bih da i moja momčad i moji igrači mnogo toga nauče i preuzmu od Dinama – istaknuo je tada Osim.
Protiv Željezničara su izostali još ranije ozlijeđeni Stjepan Deverić, Zvjezdan Cvetković, Dragan Bošnjak i Željko Hohnjec, a izbivao je i Marin Kurtela zbog žutih kartona.
Blažević je namjeravao i nakon utakmice povesti momčad u karantenu jer ih je u srijedu čekalo polufinale Kupa protiv tuzlanske Slobode koja je imala dan više odmora jer je prvenstvenu utakmicu igrala u subotu. Igrači su ga ipak nagovorili da odustane od karantene… Rasplet? Dinamo mu se odužio tako što je „reprizirao“ utakmicu protiv Željezničara: pobijedio je Slobodu istovjetnim rezultatom uz istovjetne strijelce. Računamo li i izmjene, nastupilo je istih 12 igrača, pobijedili su s istih 2-0 uz isti redoslijed strijelaca – Cerin je zabio prvi, Kranjčar drugi gol.
Zagreb, 18. travnja 1982.
Savezna liga, 31. kolo
Dinamo – Željezničar 2:0
Stadion Maksimir
Dinamo: Vlak, Bračun, Bručić, Hadžić, Zajec (c), Mustedanagić, E. Dragičević, Cerin, Kranjčar, Mlinarić, Panić (63. Dumbović)
Trener: Miroslav Blažević
Željezničar: Šujica, Berjan, Starovlah, Aškraba, Baljić, Čilić, Bahtić, Odović, Baždarević, Vlaški (c) (57. Z. Paprica), Nikić
Trener: Ivica Osim
Sudac: Eduard Šoštarič (Maribor), Gledatelja: 50.000
Strijelci: 1:0 Cerin (70.), 2:0 Kranjčar (71.)