Proljetni okršaj protiv Crvene zvezde bila je svojevrsna „amblematska“ utakmica ove generacije, dvoboj kojega možda najviše pamtimo, što zbog dojmljive igre, što zbog brzopoteznih golova uz vodstvo 3-0 nakon samo pola sata igre, a što zbog živopisnog ambijenta u kojem su gledatelji pred punim tribinama po hladnoći klicali sjajnoj igri plavih po teškom i blatnjavom terenu.
Prije Zvezdina dolaska bilo je poteškoća sa sastavom. Džemal Mustedanagić imao je ozljedu rebra koju je vukao još s turnira u Mostaru, Zvjezdan Cvetković pauzirao je zbog žutog kartona pa je na njegovo mjesto lijevoga beka uskočio Petar Bručić. Željko Hohnjec preuzeo je standardnu Bručićevu ulogu… Prvo je Snješko Cerin u 8. minuti načeo mrežu, tri minute kasnije Kranjčar je „lastavicom“, karakterističnim letom unatrag, nakon Mlinarićeva prodora i ubačaja s lijeva, zakucao loptu glavom.
U 33. minuti Bračun je srušen u kaznenom prostoru, a Kranjčar zabio iz jedanaesterca. Dinamo je cijelu utakmicu odigrao s 11 igrača, dakle bez izmjena. Maksimirski su nogometaši tom pobjedom preskočili crveno-bijele na vrhu ljestvice pri čemu su imali bod prednosti u odnosu na beogradski dvojac Crvenu zvezdu i Partizan.
