Nezaboravno desno krilo koje najviše pamtimo po prodoru – lijevom stranom. Maksimirski kibici i danas pamte njegov pogodak po kišom natopljenom travnjaku beogradske Marakane kad je u 71. minuti zakucao loptu u mrežu izjednačivši na 1-1. Bio je to gol koji je plavima 1980. osigurao naslov pobjednika Kupa nakon 11 godina čekanja.
Dinamo je u prvom dvoboju u Zagrebu pobijedio 1-0, a Dumbovićev dribling, juriš i brzopotezna „egzekucija“ donijeli su pokal. Prošao je maksimirsku školu, u juniorima je igrao u veznom redu, a potom završio na krilu. U slavljeničkoj sezoni 1981/’82. jesenski je dio proveo u vojsci i priključio se u proljetnom dijelu natjecanja.
Ubrzo nakon toga naglo je, praktički preko noći – izgubio kosu. Ni danas mu nije posve jasno što se dogodilo. Nakon Dinama otišao je u Pittsburgh, zaigrao mali nogomet i ostao živjeti u Sjedinjenim Američkim Državama gdje danas, s bazom u Clevelandu, trenira djecu pionirskoga uzrasta.